Bijeg od arhetipa

[Lucija Jakovina]

Isječak iz mojega istraživanja upravo na temu ksenofobije i faktora koji ju potiču:

  Razmislimo o faktorima koji utječu na naše paradigmatske isječke stvarnosti. Što nas oblikuje? Kako se na nas odnose kulture, nacije, folklori, arhetipi i stereotipi?  Kulturološka obilježja strogo su vezana uz zemljopisni položaj određene grupe ljudi.  Nacionalna obilježja nose jezik i političku koncepciju potvrđenu granicama. Folklorna obilježja predstavljaju kulturu u malome mjerilu. Arhetip je zbir kolektivno usvojenoga ponašanja određene skupine ljudi koji provode folklornu praksu, dok je stereotip nusprodukt kulturološke dogme. U svakome od nas utkan je arhetip ponašanja koji se manje ili više odražava na svjetonazor, tako da svjesno odobravamo običaje svoje kulture i folklora, usvajamo jezik i dijalekt. Okruženje u kojemu boravimo uči nas socijalizaciji i naš empirijski doživljaj kulture nadograđuje se daljnjim socijalnim kontaktima. S vremenom postajemo sposobni prepoznati ono karakteristično upravo našoj kulturi.

 

Kulturni šok

   Kada iskustveno prepoznamo obilježja vlastite kulture, postajemo sposobni za usporedbu. Upoznajući ljude s drugih krajeva svijeta, možemo vidjeti kako je kultura također utjecala na njihov doživljaj društva. Način komunikacije, počevši od jezika, govora tijela pa do odjevanja, veoma je različit usporedimo li npr. Hrvata i Kineza.

  Svaka kultura proizvodi svoj prepoznatljivi stereotip. Negativna konotacija riječi stereotip leži upravo u nesposobnosti pojedinca da bude samostalan, nego slijepo teži ka zadovoljavanju norme svoje sredine, osjećajući strah i nelagodu prema drugačijem. Takvo razmišljanje potiče pojedinca da svijet oko sebe klasificira u kategorije domaće – dobro  i strano – loše .

  Problem dakle nastaje kada pojedinac nije sposoban pojmiti kulturološke ili folklorne različitosti , te ona nelokalna  obilježja direktno svrstava kao manje ispravna . Tipičan primjer imamo i unutar RH:  Zagrepčanin i Spličanin prepiru se oko točnosti naglaska ili imenovanja stvari odn. pojava. Naravno – oboje je jednako točno i besmisleno je raspravljati se o tome. Ipak, takva je situacija veoma česta.

Što je sredina sklonija stereotipnome ponašanju, to je veći osječaj ksenofobije.

  Slična vrsta kulturnoga šoka manifestira se kao apsolutno idealiziranje kulturnih obilježja netipičnih onima u kojima smo razvijali svoje socijalne vještine.  Čest primjer takvome ponašanju bili su sezonski radnici u Njemačkoj 60-ih i 70-ih godina 20.st., popularno zvani gastarbajteri. Izlaskom iz zatvorene sredine (Jugoslavija, Turska...) i dolaskom u mnogo bogatiju i kulturološki osebujniju Njemačku, radnici su počeli vrednovati njemačku kulturu kao onu ispravnu. Nespretno artikuliranje njemačkoga jezika i oponašanje folklora rezultat je zapravo donešene ksenofobije. Takav osječaj straha od stranoga i drugačijega može biti umiren jedino inverzijom poimanja o domaćem i stranom.  Povratkom u svoje prvotno okruženje, radnici su svoju interpretaciju njemačke kulture, osim kroz ponašanje, odražavali kroz arhitekturu. Danas smo na gotovo cijelom prostoru bivše Jugoslavije svjedoci brojnih takovih građevina, koje stilski nemaju doticaja niti sa tradicionalnom niti sa njemačkom arhitekturom. 

 

Največi šok na našim prostorima uslijedio je ipak raspadom Jugoslavije. Odbacivanjem dotadašnjih ukorjenjenih vrijednosti na kojima su odgajane brojne generacije, nastaje ogroman jaz među zemljama bivšim članicama. Nacionalni identitet postavlja oštre okvire na prostorima gdje se desetljećima poticalo upravo suproto. Ratna zbivanja zapečatila su prošlost i postavila sasvim drugačije temelje.

Hrvatska je narodnost potvrdila svoja obilježja kroz brojne jezične novotvorenice, pripadnost katoličkoj vjeroispovjesti i veliki nacionalni ponos. Međutim, kulturološka obilježja nisu se mogla tako strogo i naglo definirati kao ona nacionalna. Atmosfera je zapravo ostala vrlo slična na cijelome Balkanu, čije ime tako zastrašujuće zvuči u ušima Hrvata. Sve nas veže mnogo više sličnosti nego li toliko željene razlike, a odmaknemo li se od ove zbunjujuće buke možemo jasnije vidjeti stvarno stanje.