Dr. Kruno Martinac: PODNEVNA

[Vesna Srnic]

Ove je godine, kao i prethodnih, udruga Arthea akcijom u javnom prostoru otvorila važna
društvena i kulturna pitanja glokalne sredine. Suptilnom koreografijom sudionika i sudionica
preformacea, te pojačanim zvukom upotrebljene elektronike ukazala je na sveprisutnost
mobilnog telefona i bežične umreženosti. Ukazano je također na potrebu promišljanja
djelovanja tehnologije na pojedinca i društvo, pozivom na načelo inkluzivnosti glavnoga
gradskog trga i cijeloga grada kao fizičkog i mentalnog prostora građana, gdje treba stalno i
ponovno pozivati na osvajanje onoga što im se oduzima ili ugrožava silom autoriteta,
logikom ekonomskih kretanja ili promjenama zajednice, koje rezultiraju prenamjenama
javnog prostora i prostora komunikacije.
Naime sudionici smo niza promjena koje se ne događaju brzinom koja bi izazvala reakciju
sumnje i zabrinutosti, osim u ponekoj ekscesnoj situaciji poput nedavnog slučaja
nezakonitog korištenja osobnih podataka milijuna korisnika društvenih mreža diljem svijeta.
Ali to je pokazatelj da je privatni prostor prestao biti pozornicom gdje se odvija drama
subjekta u odnosu s objektima koji ga okružuju. Prestali smo biti autori i akteri vlastitih
života, a postali ekrani i dijelovi složenih mreža prožeti globalnim političkim, ekonomskim i
strateškim interesima. Jean Baudrillard je još 1987. godine ustvrdio da ne sudjelujemo u
vlastitoj drami otuđenja, nego smo u ekstazi komunikacije, gdje su svi događaji, prostori i
sjećanja svedeni na jednu dimenziju, dimenziju informacije.
Individua/pojedinac tradicionalno je određen kao jedinka u masi, te se određuje po svojoj
poziciji i lokaciji u masi. Pri tome važno je određenje pojedinca na dualnom načelu: muškožensko,
dobar-loš, normalan-poremećen, što se proteže i na okoliš pojedinca u kome
obitava. No, promjena se događa kada počinje prevlast prakse kodiranja i koda, pri čemu se
stvara hibridna subjektivnost određena različitim mjestima u prostoru i različitim vremenskim
odrednicama razdoblja života, te kada ova mnogostrukost čini liste i baze podataka. One se
mogu simultano koristiti za različite potrebe, a individuum postaje dividuum, bez jasno
odredivog identiteta, kome uostalom više ne vidi ni potrebu.
Dividuum stoga manje važnosti pridaje fizičkoj povezanosti, jer tjelo i tjelesnost ili
prepoznatljivost karakteristika lica stvaraju kodove koji omogućuju spajanje i pristup bilo
fizičkom i/ili virtualnom prostoru i tamo pohranjenim sadržajima. Što je ‘gušća’ umreženost,
to tijelo generira veći broj kodova, što se sada širi i na biološku razinu registriranja genetskih
kodova kao višeznačno korisnih podataka. Postajemo dijelovi različitih tehnika i
instrumentarija, ovisno o mjestu na kome se nalazimo i svrsi boravka na takvom mjestu,
gdje se istovremeno dokidaju granice i ograničenja same lokacije.
Ovi postupci i prakse postupno i sve dublje prožimaju gotovo svaki trenutak svakodnevnog
života, a da ih najčešće nismo svjesni, niti njihove učestalosti ni trenutka kada se ulazi u
interakciju s bilo kojim od vidova tehnologije.
Prije svega je tu mobilni telefon, koji je tek malim dijelom svojih funkcija telefon. Za mnoge je
taj plosnati predmet načinjen od plastike, čelika i stakla, fizičko i simboličko središte osobnog
i društvenog života. Njime se povezuje u društvene mreže, šalje i prima poruke, komunicira
s poznanicima, pretražuje i kupuje, traga za podacima i informacijama, prima željene i
neželjene obavijesti, njime se nude istinite i lažne vijesti, kontrolira zdravstveno stanje i
dnevna aktivnost tijela, pohranjuje i sluša glazba, gledaju video sadržaji.
Istovremeno sada već upitan ‘vanjski’ svijet prati dnevne aktivnosti korisnika mobilne
telefonije, pohranjuje i analizira podatke pojedinaca i grupira ih u veće cjeline demografskih
podataka korisnih za rastuću online ekonomiju. Također, ono što je važno upravo onoliko
koliko je se prikriva je da se na taj način vrši nadzor i kontrola pojedinaca i društvenih
zajednica.
Znači li to da je u pozadini iluzije o otvorenosti sveprisutne bežične tehnologije težnja
nadzoru i kontroli bez primjene sile? Lako moguće ili bolje je reći vrlo vjerojatno.
No, aktivnostima poput događaja na glavnom brodskom trgu podiže se svijest o opasnosti
nedostatka svijesti o opasnim i manipulativnim mogućnostima tehnologije. Kada se vrše
subverzivni upadi u sustave konvencija, jednako nenasilni kao i njihovo djelovanje, tada se
bar na kratko otvaraju pitanja koja imaju dugotrajno i dalekosežno djelovanje na kritičku
svijest pojedinaca i zajednica.
Stoga, nije se u subotu 5. svibnja dogodila tek začudna amplificirana simultana buka brojnih
mobilnih naprava, praćena koreografijom tijela sudionika. Bila je to budnica točno u podne.