glocal-art

Nevladina organizacija "Kultura, mediji i edukacija" - ARTHEA

Peripatetički i zvučni performans emancipacije

Uz performans Glokalni ritmovi emancipacije, Slavonski Brod, 23. svibnja 2020., u organizaciji civilne udruge Kultura, mediji i edukacija – ARTHEA i u suradnji s OŠ Ivan Goran Kovačić, Obrtničkom školom i Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, studij u Slavonskom Brodu

 Ritam performansa Glokalni ritmovi emancipacije prati ritam grada, početkom točno u podne u subotu na glavnom gradskog trgu, kao što je nekoć Tomislav Gotovac aka Antonio G. Lauer, anarho-otac hrvatskoga performansa, označavao početke svojih zagrebačkih performansa, akcija, akcija-objekata i hapenninga.

Ritam performansa određen je ritmom bubnjeva za marširanje uz elektroničku glazbu. Bubanj, kako to navode brojni rječnici simbola, instrument je povezan s emitiranjem prvobitnoga zvuka, izvorištem objave i ritmom kozmosa. Bubanj za marširanje ne poziva samo na uzbunu i napad; on je i zvuk zaštitničkih sila gdje se koristi u pokladnim apotropejskim ritualima kao zvučni štit od zlonegativnih sila koje mogu ući u prostor gradskih bedema. Kao što navede Zli bubnjari, česti pratioci protestnih demonstracija, noise bubnjanjem izvedbeno demonstriraju protiv zlih energija. Političkih, dakako.

Ritam performansa čine učenici/ice koji pohađaju nastavu po redovitom, individualiziranim, prilagođenim i programom za darovite. Riječ je o povorci koju čine dvije djevojke u žutim majicama i tri mladića u crvenim majicama s ljubičastim bubnjevima u rukama, no i slikom simpatičnoga, animirano-smiješećega bubnja na prednjoj strani tih majica.

Ritam performansa Glokalni ritmovi emancipacije naslovno opisuje glazbu kao umjetnost bez jezičnih barijera; slobode bubnjanja. Tako Zli bubnjari posebice ističu svoje akcije s djecom.

Peripatetički i zvučni performans s jedne je strane oblikovan ritmom kretanja bubnjanjem a s druge strane zvučnom matricom određuje maršrutu izvedbenoga hoda. Pored arhetipskoga značenja apotropejskoga bubnjanja, tematološki – bubanj za marširanje priziva govor bubnjanjem maloga-velikoga dječaka Oskara iz Limenoga bubnja Güntera Grassa koji kao poklon za treći rođendan od majke dobiva limeni bubanj preko kojega nastavlja komunicirati tijekom cijeloga života jer riječi ne mogu prenijeti njegovo odustajanje od svijeta kao takvog – zlog u svojoj srži.

Zaustavimo se na kratkom povijesnom slijedu glazbe buke – i to od bruitizma ili glazbe buke za koju kao kreativni tvorac slovi futuristički svestrani slikar Luigi Russolo, koji je postavio zahtjev za glazbom strojeva, šumova industrijskoga i reklamnoga grada. Ukratko, Russolo se smatra prvim eksperimentalnim kompozitorom glazbe buke i jednim od prvih teoretičara elektronske glazbe. Pritom je konstruirao instrumente-aparate za proizvodnju buke, nazvavši ih ludičkim neologizmom Intonarumori; doslovno i opisno – radi se o aparatima koji „intoniraju šumove“. Ukratko, bruitizam se može opisati, kao što pregledno navodi povjesničarka i teoretičarka umjetnosti performansa RoseLee Goldberg u svojoj, inače prvoj povijesti performansa, kao „buka s imitativnim efektima“ kakvi se mogu čuti, na primjer, u „zborovima tipkaćih strojeva, čajnika, zvečki i poklopaca lonaca“. Naime, prema teoriji glazbe, tradicionalna glazba sa svojim harmonijama je apstraktna, u doslovnom značenju – odvojena od stvarnosti, dok je buka, s obzirom da čini dio svakodnevice i iskustva, konkretna glazba. Taj su novi pristup glazbi buke, kako zamjećuje npr. Goldberg, prihvatili dadaisti u svojoj dada glazbi zvona, konzervi, ključeva, sirena, predmeta koji padaju.

S obzirom na naslovnu sintagmu performansa Glokalni ritmovi emancipacije podsjetila bih na knjigu Koliko globalizacije čovjek može podnijeti? njemačkoga filozofa Rüdigera Safranskog gdje ističe kako globalitet od koncepta neizmjernog prostranstva postaje zatvorom i mjestom histerije, kao što pokazuje i nedavni slučaj karantene prouzročene tzv. koronavirusom. No, srećom, ono što je vidljivo na snimkama navedenoga peripatetičkoga i zvučnoga performansa nitko toga subotnjega podneva na glavnom trgu Slavonskoga Broda nije imao zaštitnu masku. Divno, unatoč tome što se sve više bližimo, kako piše Safranski, pojmu globalne agorafobije s obzirom da je gotovo cijela globalna ekonomija temeljena na bolesti i smrti. Odnosno, kao što navodi Jacques Attali u svojoj studiji o buci – kada je vlast htjela da ljudi vjeruju, muzika je postala režija. Protiv te globalne režije podiže se upravo ritam bubnjeva – i arhetipski i tematološki.

 

Doc. dr. sc. Suzana Marjanić

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Views: 79

Comment

You need to be a member of glocal-art to add comments!

Join glocal-art

© 2024   Created by Vesna Srnic.   Powered by

Report an Issue  |  Terms of Service