GLOKALNI RITMOVI EMANCIPACIJE

[Vesna Srnic]

Već tradicionalno naša civilna udruga Kultura, mediji edukacija – ARTHEA kreira suvremenu invenciju.

Globalno i lokalno (glokalno) zastupljeni u performativnim događanjima od Amerike do Japana, tijekom povijesti, pa sve do suvremenih eventa, marching drums ili bubnjevi za marširanje u našem su performansu ritmička matrica za emancipaciju. Studenti i učenici, posebno oni s individualiziranim, prilagođenim i programom za darovite, priključuju se marširajućim kretnjama u središnjem prostoru grada, naglašenim ritmičkim matricama elektroničke glazbe.

Uzbuđujućim afektima izvoditelji oživotvoruju prostorno-vremensku petlju, emancipirajući se kroz audio-vizualni totalitet i intenzitet akcije. Katarza performansa kao umjetničke inicijacije je emancipacija kojom se autentično artikuliraju izvoditelji, jednako kao i gledatelji kroz koje se performativno djelo „uokviruje“ ili kako bi rekao francuski filozof Alain Badiou: to je događaj kao kreativna novost i istinitost. 

U tim trenutcim, za vrijeme performansa rekonceptualizira se prostor trga, grada, lokalnog i globalnog Svijeta, a prema interpretaciji Srećka Horvata u knjizi Znakovi postmodernog grada (2007.), pogođena je i peripatetička bit hodanja kada kaže: "(...) hodati doista znači tražiti mjesto" (str.190).

Tako najbolje memoriramo sve ono u čemu intenzivno sudjelujemo kao su-kreatori. Životnost je naš pristup edukaciji i emancipaciji, njome ispravljamo minule pasivnosti koje nisu uključivale ekspresiju i kontemplaciju. Svjesni autentičnih životnih ritmova, postajemo svjesni i egzistencijalne važnosti dokolice: na taj način svi oslobađamo svoje talente.

 

March to the beat of your own drummer today!