Ontologizacija rodne diferencije kao apstraktna antiteza klasičnoj metafizici

[Prof. dr. sc. Lino Veljak]

Prof. dr. sc. Lino Veljak, Predstojnik katedre za ontologiju, Filozofski fakultet Zagreb

Pojam čovjek (tj. muškarac kao pravi čovjek, čovjek u punom smislu riječi) utemeljen je na hijerarhiji bića svojstvenoj klasičnoj metafizici: čovjek je iznad svih drugih živih bića a ispod božanskih i polubožanskih (anđeoskih, itd.) bića, ali u punom smislu riječi čovjek je samo odrastao muškarac, muško dijete je potencijalni čovjek, a žena je nesavršena forma ljudskog bića. I u postmodernom mišljenju takav patrijarhalni i androcentrični pojam čovjeka predstavlja jednu zbiljsku prepreku valjanom razumijevanju zbiljske ljudske životnosti, jer život je obilježen višestruko diferenciranim identitetima ljudskoga bića. Ontologizacija rodne razlike (razlike između muškoga i ženskoga) nije, međutim, dobra alternativa tom patrijarhalnom androcentrizmu. Naime, bilo kakvo apsolutiziranje (uključujući i apsolutiziranje razlike između muškarca i žene) ne može uroditi ničim drugim doli nekom novom varijantom onto-teo-kozmo-antropologije. Stoga je nužno slijediti, s onu stranu stare i nove androcentričke metafizike i njezinih ideologijskih derivata, ali i s onu stranu womenizma kao nužno nemoćne antiteze toj metafizici, put zbiljskoga postmetafizičkog praktičkog uma, kako bismo bili u stanju uspješno ukidati zatečene rodne i društvene neravnoteže moći, kao i dominantne teorije i prakticiranja moći kao nadmoći. Mišljenje oslobođenja i praksa emancipacije mogući su samo ako se oslobodimo bilo kakve metafizike, svejedno oblikovala se ona kao neki ontologizam ili gnoseologizam ili pak kao nekakva aksiologija.