glocal-art

Nevladina organizacija "Kultura, mediji i edukacija" - ARTHEA

PERFORMANS: SENZITIVIZACIJA, ANIMACIJA, EDUKACIJA

dr Divna Vuksanović, redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu i predsednica udruženja građana za umetnost, kulturu, medije i društvena pitanja “Mladi grašak” iz Beograda

Ovogodišnji plesni performans, izveden na gradskom Trgu 20. maja u podne, predstavlja nastavak pokušaja jedne kulturalno zanimljive sredine da na otvorenom prostoru, i u centru grada, koreografisanim pokretom (koreografkinja: Nastja Štefanić), te uz pratnju jazz improvizacija (Jonh Zorn), dočara susret “lokalnog” i “globalnog” u domenu slike, ili, preciznije rečeno – u nelimitiranom polju delovanja tzv. “medijske kulture”. U pogledu ovog plesnog događaja, a u duhu sveukupnih delatnosti udruženja građana “Kultura, mediji i edukacija – ARTHEA”, koje već tradicionalno, nekoliko godina unatrag, priređuje slične umetničke akcije i kulturalno-medijske manifestacije namenjene građanima i građankama vlastite lokalne zajednice, elementi globalnog su uvedeni u izvođenje uglavnom posredstvom jazz improvizacija, kao i posebnim plesnim stilom, realizovanim po uzoru na koreo-radove izraelske plesne trupe Kibbutz Contemporary Dance Company, s kojom je autorka projekta dr Vesna Srnić ostvarila saradnju putem Skype-a.

Edukativni moment ovog plesnog događaja, podupire liniju delovanja udruženja “ARTHEA” na senzitivizaciji lokalne zajednice za pitanja odnosa ljudskih prava i kulturalnih različitosti, a koje, zahvaljujući višegodišnjem angažmanu Udruženja, okuplja sve više publike na gradskom trgu, s mogućnošču live praćenja događaja, kao i postavki za odloženo recipiranje na društvenim mrežama (Facebook) i platformama (Youtube). Osim senzitivizacije za pitanja koja su od značaja za konkretnu društvenu zajednicu i kulturu u njoj, ovde je reč i o animacijskoj delatnosti za stvar umetnosti, te pokušaju prevođenja tzv. ne-publike u publiku, odnosno u buduće participante relevantnih kako društvenih tako i umetničkih događanja u ovoj lokalnog sredini.

Osetljivo mesto gde se presecaju “lokalno” u “globalno”, čineći, u virtuelnom, odnosno u “proširenom” prostoru, jedan utopijski topos sažimanja i posredovanja onoga što je planetarno, s onim što nosi lokalnu boju, jeste upravo plesni performans, tačnije – pokret. Jer pokret je jezik koji je svima podjednako razumljiv; slično se odnosi i na muzičku pratnju, tj. američki jazz koji postaje internacionalni fon na kome se ukrštaju lokalna ovde i sada scena i ona internacionalna, podržana novim medijima.  Naime, troje plesača, od kojih su dvojica - Šimun Stankov i Mate Jonjić - studenti savremenog plesa Akademije dramske umetnosti u Zagrebu – dok je treći student, Igor Ilić, polaznik Fakulteta za vaspitne i obrazovne nauke u Osijeku, odnosno u Slavonskom Brodu, neverbalnim jezikom konstruišu utopijsko mesto u pokretu, opisujući telima koja plešu, odevena u jednoobrazne crne kostime, univerzalne “poruke” kulture koju čine umetnost (muzika i ples), kao i publika koja prati i reaguje na događaj uživo ili putem različitih medija.

Kako bi se performans, kao prvenstveno umetnički događaj, razlikovao od happeninga, izvođenje je bilo neophodno podržati odgovarajućim “zapisom” – multimedijalnom platformom koju su realizovali studenti Umetničke akademije u Osijeku, pod mentorstvom prof. Vladimira Freliha, te studentkinja Fakulteta za vaspitne i obrazovne nauke u Osijeku, odnosno u Slavonskom Brodu - Valentina Jackiv, kao i učenici /snimatelji OŠ Ivan Goran Kovačić u organizaciji dipl. učitelja informatike Tomislava Lačića. Već na planu odabira učesnika/ca i realizatora ovog multimedijalnog performansa zapaža se nastojanje autorke projekta, kao i kreativnih napora ostalih članova udruženja “ARTHEA”, da se objedini umetnički diskurs, sa kulturalnim, medijskim i društvenim angažmanom, uz punu logistiku obrazovnih institucija iz okruženja.

I da zaključimo, ukoliko pokret u performansu može ujedno da znači, po analogiji, i pokret u životu, u rasponu od pravilnog, haotičnog, u zastoju, opsesivnom kruženju ili razrešenju koje teži zamrznutoj slici, kao što je to demonstrirano u finalnom delu plesa, gde se sve za trenutak zaustavlja, ostavljajući upitnim kakvo je zatečeno stanje, odnosno može li se ono dalje pokrenuti, transformisati, i kako bi izgledala ta promena i različitost. Možda kao mala intervencija u lokalnoj zajednici, koja bi odjeknula na mrežama i platformama negde daleko u realnom ili virtuelnom svetu.   

Views: 134

Comment

You need to be a member of glocal-art to add comments!

Join glocal-art

© 2024   Created by Vesna Srnic.   Powered by

Report an Issue  |  Terms of Service