Elaborirajući na apstraktan i neosoban način, polazimo od stajališta da je performativnost projekta „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“ refleksivna i kritički meditativna umjetnička akcija, koja ne preferira „sliku“ po sebi, niti je odbacuje, bar ne na način na koji o njoj govori W. J. T. Mitchell u svojoj knjizi „What do Pictures want?“ (93.-96. str).
Naime, Mitchell smatra da su slike „žive“ jer mi, navodno, unosimo život u njih ili pak da taj život u slikama možemo…
Continue