Plešu u nama minula prošla vremena, licima – maskama tješe nas, osjećaje da ne zaplače dijete uplašeno odlaskom roditelja, da se raduje dijete kojemu je ovaj život roditelj i vrijeme prijatelj. Ta hrabra izravnost postojanja ne promatranje života sa strane, kroz oči, već očima, biti tu. Biti tu. Plešu na korzu brodskom dabar i golubica spajaju se u plesu u feniksa prekrasnu treperavu pticu vedrog svibanjskog dana. Tapaju bose šape po granitu brodskom iznad kostiju pokopanih,…
Continue